Na proces zapošljavanja osoblja Ministarstva za ljudska i manjinska prava i dalje se politički utiče, a ista je situacija i u Ustavnom sudu gdje je na izbor sudija snažno uticao dogovor među političkim partijama, često na štetu kvaliteta i profesionalnih rezultata. To je ocijenjeno u analizi koju je uradila Građanska alijansa u kojoj je dat pregled stanja institucija zaduženih za pitanja ljudskih prava. Iz te NVO ukazuju da politiku zapošljavanja u ministarstvu, na čijem je čelu
Mehmed Zenka, treba preispitati, kako bi se izbjegle situacije poput one sa sadašnjim sekretarom
Valonom Dašaramijem, čije imenovanje nije ispunilo zakonske kriterijume u vezi sa godinama radnog iskustva.
– Iako su kapaciteti ministarstva za kreiranje politika tokom poslednjih godina poboljšani, poznavanje međunarodnih i evropskih standarda o ljudskim pravima i sudskoj praksi treba dalje ojačati. Pored toga, najrelevantnije politike iz njihove nadležnosti – o LGBT, manjinama, Romima, osobama sa invaliditetom i o rodnoj ravnopravnosti – imaju sistematski problem nedostatka procjene rezultata. U trenutnoj fazi reformi, crnogorsko društvo ne može imati mnogo koristi od informacija o broju učesnika na različitim seminarima i studijskim posjetama, već zahtijeva procjenu kako su ti treninzi doprinijeli boljem radu pomenutih državnih službenika – ukazuju u Građanskoj alijansi.
Rad Ustavnog suda, kako navode, poslednjih godina obilježen je velikim prilivom predmeta, posebno povećanim brojem ustavnih žalbi od kojih se 75 odsto odnosi na kršenje prava na suđenje u razumnom roku pred redovnim sudovima.
– Uprkos povećanom obimu rada, kvalitet odluka je poboljšan, u smislu boljeg obrazloženja i veće primjene standarda ljudskih prava i sudske prakse. Neki slučajevi čekaju da se riješe nekoliko godina, mada rezultat zavisi od njihove efikasnosti. To se posebno odnosi na slučajeve pritvora i slobodnog pristupa javnim informacijama, koji zahtijevaju brze odluke. Drugo relevantno pitanje je izvršenje odluka Ustavnog suda, bilo u pogledu javnog osporavanja njihove odluke od strane javnosti i pravosudnih zvaničnika, bilo u pogledu pukog kašnjenja. Ovo ima izrazito negativan efekat na zaštitu ljudskih prava i promociju mehanizama zaštite ljudskih prava, prije svega ustavne žalbe – ističu u GA.
U analizi je pohvaljen rad Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda, koja je ostvarila napredak u radu i nezavisnosti iako im finansiranje zavisi od Vlade.
– Finansiranje institucije još zavisi od Ministarstva finansija, a nedostatak pune finansijske nezavisnosti može kočiti dalje institucionalne reforme i planiranje aktivnosti. Ovaj problem treba da bude riješen u skladu sa Pariškim principima za nacionalne institucije za ljudska prava, obezbjeđujući punu institucionalnu nezavisnost ombudsmana, i tako podržavajući njihove težnje ka A statusu akreditacije. Međuljudski odnosi treba da se poboljšaju i nedavne rezriješene međusobne optužbe i tužbe među zaposlenima, kako bi se ojačao ugled ove institucije i omogućila veća produktivnost zaposlenih. Preostala dva zamjenika ombudsmana treba da budu imenovana što je prije moguće. Takođe, rad ove institucije treba i dalje promovisati u javnosti, posebno među marginalizovanim i ugroženim zajednicama – zaključuje se u analizi.
M.S.
Odboru fali opozicijaU analizi se konstatuje da je uloga skupštinskog Odbora za ljudska prava postala proaktivnija.
– Odbor je otvoren za saradnju sa nevladinim organizacijama. Nadzorna uloga je pojačana iako predstavnici opozicije nijesu učestvovali u radu, posebno u pogledu savjeta manjina koji su koncipirani da predstavljaju nacionalne i etničke manjine. Takođe, ovaj odbor je učestvovao u nekoliko javnih kampanja namijenjenih borbi protiv netolerancije i nasilja. Uprkos ovim poboljšanjima, opseg rada Odbora i njegov uticaj na kreiranje politike i nadzor ljudskih prava i dalje ostaju ograničeni zbog neučestvovanja opozicije u radu – piše u analizi.